ČAROBNA FRULA PREDSTAVLJA UČITELJICU STAŠU BAKIĆ
Povodom rođendana Nobelom nagrađenoga književnika
hrvatskih korijena Ive Andrića održavaju se u OŠ Ive Andrića
Andrićevi dani. Kako bismo saznali više o tome zanimljivom
projektu, ali i nekim drugima, razgovarali smo s njegovom
organizatoricom i pokretačicom – učiteljicom Stašom Bakić.
Osnovna škola Ive Andrića, u koju su ove školske godine smješteni učenici sedmih i osmih razreda OŠ Jure Kaštelana za vrijeme temeljite rekonstrukcije njihove školske zgrade, nosi ime po jedinom nobelovcu iz književnosti koji je svoj stvaralački put započeo kao dio hrvatskoga kulturnog kruga. Rođen je 9. listopada 1892. godine i povodom njegova rođendana održavaju se u OŠ Ive Andrića Andrićevi dani. Kako bismo saznali više o tome zanimljivom projektu, ali i nekim drugima, razgovarali smo s njegovom organizatoricom Stašom Bakić.
Učiteljica Staša Bakić, pokretačica projekata, organizatorica Andrićevih dana i Večeri hrvatskoga jezika u svojoj Osnovnoj školi Ive Andrića.
Gospođa Staša Bakić inače je učiteljica razredne nastave s pojačanim hrvatskim jezikom u Osnovnoj školi Ive Andrića. Kada je prije dvadesetak godina došla u školu, primijetila je da su mnoga djeca nakon osam godina školovanja iz njihove škole odlazila a da nisu znala tko je bio Ivo Andrić. To ju je potaklo da ga pokuša nekako približiti djeci. S obzirom na to da je Andrić, kao književnik, dosta težak za osnovnu školu te ga nije lako infiltrirati u nastavu, uvidjela je kako bi učenicima bilo lakše upoznati ga pomoću projektne nastave te su tako rođeni Andrićevi dani. Umjesto čitanja cjelovitih djela koja su, kao što je već spomenuto, dosta teška, svake godine pronađu neki Andrićev citat, kojih ima mnogo, a koji mogu primijeniti u svakodnevnom životu. Jedan od poznatijih koji se često citira jest „Čudno je kako nam je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam to malo često nedostaje“, no malo ljudi zapravo zna da je to Andrićev citat.
Osim citata u sklopu projekta prilagodili su i neke Andrićeve pripovijetke pa ih čitaju, ilustriraju, izrađuju slikovnice… Također su ugostili i različite goste, poznavatelje književnosti, koji se bave Andrićem, poput Julijane Matanović, Nebojše Lujanovića i akademika Krešimira Nemeca, koji su im pričali anegdote i događaje iz Andrićeva života te ga na taj način približili profesorima i djeci. Jedne su se godine povezali sa školom iz Travnika, Andrićeva rodnoga mjesta, te su tamo otišli na studijski izlet.
Prije pet godina u školi je također pokrenula i Večeri hrvatskoga jezika. Na to
ju je potaknula činjenica da se hrvatski jezik u školama predaje samo 4 ili 5 sati
tjedno, što je manje od bilo kojega drugog materinskog jezika u ostalim europskim
državama. “Kao što već postoji Večer matematike, Noć knjige, Noć biologije i slično,
zašto ne bismo imali i Večer hrvatskoga jezika?“ kaže nam učiteljica Bakić.
Andrićevi dani nisu jedini projekt za koji je zaslužna učiteljica Staša Bakić. Prije pet godina u školi je također pokrenula i Večeri hrvatskoga jezika. Na to ju je potaknula činjenica da se hrvatski jezik u školama predaje samo 4 ili 5 sati tjedno, što je manje od bilo kojega drugog materinskog jezika u ostalim europskim državama. Uz to, u nastavu hrvatskog jezika stavljeni su i jezik i književnost i medijska kultura pa se od sve te zbrke učenici jako malo stignu opismenjavati. Također, smatra kako treba razvijati ljubav prema hrvatskomu jeziku, a danas je sve više slučaj, posebice u mlađoj generaciji, da se upotrebljavaju tuđice, ponajviše anglizmi. Time osiromašujemo hrvatski jezik. Stoga je odlučila hrvatski jezik, koji je po normama zaista težak jezik, približiti učenicima, ali i široj publici igrom i zabavom. Projekt je pokušala i dignuti na državni nivo: „Kao što već postoji Večer matematike, Noć knjige, Noć biologije i slično, zašto ne bismo imali i Večer hrvatskog jezika?“ kaže nam učiteljica Bakić.
Iz zbornice smo čuli i kako je učiteljica Bakić povodom Dana učitelja napravila izvrsne kolače, stoga smo ju upitali voli li peći u slobodno vrijeme i ima li neke druge hobije. Rekla nam je kako najviše voli ići u kazalište, kino i na koncerte, ali da joj pečenje nije baš hobi – uvijek se nada da će joj kolači dobro ispasti. No ipak, ako učitelji ne budu sami sebe cijenili, poštovali se i zabavili, onda zasigurno neće ni društvo za koje već znamo kako, nažalost, tretira učitelje.
Maša Dobrić, 8. c, foto: Sanja Miloloža
