Ove se školske godine, kao i svih prethodnih, svakoga jutra (i
popodneva) ispred Osnovne škole Jure Kaštelana okupljaju grupe
učenika spremnih za odlazak u školu. No, umjesto da čekaju zvono
koje označuje početak nastave, ili profesora, kako to biva u ovim
pandemijskim uvjetima, učenici čekaju autobus koji ih odvozi u
različite zagrebačke škole, i to na sedam lokacija (upućujemo vas
da, ako ste propustili, pročitate ovogodišnju Riječ Uredništva).
Ove se školske godine, kao i svih prethodnih, svakoga jutra (i popodneva) ispred Osnovne škole Jure Kaštelana okupljaju grupe učenika spremnih za odlazak u školu. No, umjesto da čekaju zvono koje označuje početak nastave, ili profesora, kako to biva u ovim pandemijskim uvjetima, učenici čekaju autobus koji ih odvozi u različite zagrebačke škole. Kao što smo već pisali u ovome broju te kao što sama tema kaže, od ove su školske godine kaštelanci razmješteni u čak sedam različitih škola.
Tako učenici sedmih i osmih razreda ove godine pohađaju nastavu u Osnovnoj školi Ive Andrića na Sopotu. Sama nastava zapravo je relativno slična nastavi kakvu bismo imali u našoj školi, osim što ne mijenjamo učionice, na što smo se već i naviknuli zbog prošlogodišnjih epidemioloških mjera. Također, izborni predmeti te dodatna i dopunska nastava ne odvijaju se uživo već na daljinu.
„Nova škola mi se sviđa mnogo više nego prijašnja. Učionice su puno veće i ima veliko školsko igralište na kojem ponekad imamo tjelesni.“ izjavio je jedan od učenika 8. c razreda, „Sve je dobro organizirano, autobus na vrijeme dolazi i kreće tako da ne gubimo puno vremena“. Nadodao je i kako se svima u početku bilo pomalo teško snaći u novoj školi, ali da se sada, nakon tri tjedna nastave, većina učenika već i naviknula. Ostalim učenicima škola se također sviđa, iako su se neki od njih žalili da ih se optužuje za štetu u učionici koja je tamo bila prije njihova dolaska.
Profesorima je zasigurno teže s obzirom na to da većina njih predaje na više lokacija, stoga ne idu svaki dan u istu školu, a nekad trebaju biti i u više škola u istom danu.
O izgradnji nove škole već se godinama raspravljalo i na tu temu mogu se pronaći brojni članci u prethodnim brojevima Čarobne frule. Tako je o problemu azbesta na krovu naše škole 2018. godine pisala naša bivša novinarka Chiara Canosa, dok je 2019. godine bivša urednica Čarobne frule Marija Račić razgovarala s ravnateljem u vezi s izgradnjom nove škole. Prema tadašnjim informacijama, škola je trebala biti gotova u rujnu 2021. godine – dakle, trenutno bismo ju pohađali. No zbog potresa, ali i mnogih drugih razloga koji premašuju razinu novinarstva osnovnoškolskog lista, ta gradnja nije bila započeta. A mi se i dalje pitamo kada će točno izgradnja nove, odnosno rušenje stare škole krenuti jer, iako smo razmješteni na sedam različitih lokacija, naša stara školska zgrada i dalje stoji netaknuta.
Maša Dobrić, 8. c, foto: Sanja Miloloža
