Razgovarali smo s Danijelom Šantić, vozačicom školskoga autobusa,
koja odbacuje predrasude o muškim i ženskim poslovima i drago joj je
što je prihvatila izazov voziti kaštelance u škole domaćine.
Kao što svi već znamo, gradi se nova zgrada Osnovne škole Jure Kaštelana, te kaštelanci autobusima idu na nastavu u druge škole. Intervjuirali smo vozačicu autobusa Danijelu Šantić koja trenutno vozi sedme, osme i treće razrede, i to na dvije lokacije: u Osnovnu školu Ive Andrića u Sopot i u Osnovnu školu Središće u Središće. Također nas vozi i na sve izvannastavne aktivnosti i natjecanja.
Nakon što je dvadeset godina radila u državnoj službi kao geodet, odlučila se prekvalificirati i otići u profesionalne vozače. Prvo je vozila kamion, a sada već 11 godina vozi autobus. Njezin joj posao nikada nije naporan jer je to ono što voli, a kako sama kaže: “Posao koji se radi s ljubavlju ne može se reći da se radi, on se živi!” Njezin radni dan traje od 7 do 19 s pauzama, a za to vrijeme joj djeca koju vozi, s obzirom na to da svi znaju da smo poprilično bučni, nisu ni najmanje naporna. Sjeti se da je i ona bila osmi razred i bilo bi joj čudno da smo cijelo vrijeme mirni. Kaže da smo korektni i da želi imati opuštenu atmosferu na svojim vožnjama. Mišljenje da je posao vozača više muški nego ženski za našu je vozačicu samo predrasuda. „Kao što muškarci mogu biti dobri kuhari, tako i žene mogu biti dobri vozači.“ S nama je podijelila i činjenicu da je u Danskoj 80 posto vozača autobusa ženskog roda, u Irskoj su vozačice bolje plaćene nego vozači, a činjenica je da i u Hrvatskoj ima sve više vozačica.
U slobodno vrijeme voli ugađati svojoj djeci koja su već odrasla, te je ponosna na svakog od njih. Drago joj je što je prihvatila izazov svoje tvrtke da vozi kaštelance jer smo ju usrećili i imala je priliku upoznati skoro svakoga od nas. Mi smo također zahvalni na njezinu strpljenju i sigurnim vožnjama, a vama želimo da volite svoj posao baš kao naša vozačica Danijela Šantić.
Bianca Sakan, 8.b, tekst i foto
