Šestaši su nakon sata obrade hrvatske usmene epske poezije
i razgovora o vezi između glazbala koje se zove gusle
i hrvatskoga usmenoga stiha koji se zove epski deseterac
pokušali pisati svoje epske deseterce, i to o školi (a netko i o
crnim mačkama). Koliko su bili uspješni, kreativni, a opet
poštujući pravila epskoga deseterca i stalnu cezuru
(ne ceNzuru, nijedan novinar to ne voli, zar ne?) iza
četvrtoga sloga, slobodno procijenite sami.
Postoji snažna veza između glazbe, teksta i ritma koji ih povezuje. Među najboljim dokazima za to jesu gusle i epski deseterac u hrvatskoj usmenoj kulturi i folkloru.
Na stranici o hrvatskim tradicijskim glazbalima pronašli smo ove podatke:
Gusle su u Hrvatskoj rasprostranjene u dinarskom području, i to najviše u dalmatinskom i primorskom zaleđu (od zaleđa Dubrovnika, doline Neretve, po Dalmatinskoj zagori, Ravnim kotarima, Hrvatskom primorju, te Lici, Krbavi, Kordunu, sve do zaleđa Senja, a značajna mjesta su i otoci Korčula i Hvar), iako se danas tamo vrlo rijetko može čuti svirka na guslama, jer živućih guslača je vrlo malo, a na nekim područjima ih više i nema. Danas je najviše guslača u području Zagore i Like.
Posebna zanimljivost i jedinstvena pojava na hrvatskom etničkom prostoru su bile gusle “s dvi strune” kod ličkih Bunjevaca. Nažalost, tamo gdje je nekad guslaštvo (guslarstvo) bilo najviše razvijeno kao u srednjoj Dalmaciji (kako po vrsnoći svirke i ljepoti napjeva, tako i po ljepoti i tekstualnoj sadržajnosti), guslačka tradicija je sada na samom izumiranju i postoji opasnost da uskoro potpuno nestane.
Da ne bi bilo opasnosti nestanka spoznaja o njegovu veličanstvu epskom desetercu, šestaši su nakon sata obrade hrvatske usmene epske poezije pokušali pisati svoje epske deseterce, i to o školi. Koliko su bili uspješni, kreativni, a opet poštujući pravila epskog deseterca i stalnu cezuru iza četvrtoga sloga, procijenite sami. Donosimo vam radove deset učenika 6. b i 6. c razreda OŠ Jure Kaštelana.
Kako ću ja napraviti ovo
Teško to je, radili to nismo
Bože dragi, to vam ja ne mogu
S. V.
Na hrvatskom naučio ja sam
Riječi naše pisati baš lijepo
Jer meni je hrvatski najdraži
L. C.
Kaže jedan balon pazi kakutsssss
Slušam Sanju, olovka mi pade
Tri minute pisanja je samo
D. V.
Naša škola ruši nam se sada
Bože dragi, nova nam se gradi
Bez azbesta, sve će biti novo!
L. M.
Zadaća je bila jako teška
Dosadni su sati ti pomalo
Uh, ta matka, nikako da skužim!
M. J.
Ajme meni, želim ići kući
Majko moja, zadaću ne volim
Jao meni, zadatci su teški
E. Š.
Jao Bože, školi kraja nema!
Stalno vani jako vjetar puše…
Ajme meni, ispiti su teški!
M. R.
Crne mačke vozile su tačke
Trava raste kišom zalijevana
Rosa sjaji po zelenoj travi.
M. L.
Učitelj je jučer pao na pod
U razredu smijeh je zavladao
I učitelj čak smijao se sebi.
L J.
Hura, škola gotova je danas!
Žurim doma, zabava me čeka
Dolazi li brzo naš autobus?
Z. B.
Oka Otonijić, fotokolaž SM
