Još uvijek se istinski opušteno ne zabavljamo u gostima, osim
čekanja autobusa ispred OŠ Mladost ili OŠ Ive Andrića i loptanja.
Još uvijek se nismo počeli stvarno zabavljati u gostima, ako izuzmemo čekanje autobusa ispred OŠ Mladost ili OŠ Ive Andrića kad se koji put igramo s loptama . Istina, još se nismo uhodali na novim gostujućim lokacijama pa nismo stigli prikupiti školske bisere iz naših klupa, no zato smo istražili izreke o gostima i moramo priznati da nam se svidio pristup Ive Kobaša kojega ćemo citirati.
Nije čudo što postoji toliko izreka i poslovica o gostima. Dobar tekst bi se mogao sklopiti samo od njih. Uglavnom, u izrekama gosti se tretiraju kao smetnja, višak, pa bi se moglo zaključiti ili da su zaista takvi, ili da su oni koji su smišljali izreke negostoljubivi. Evo nekih izreka:
Gostima se radujemo dva puta – kada dolaze i kada odlaze.
Gost i riba treći dan smrde.
Da su bolji gosti, bila bi bolja i čast.
Nezvanom gostu mjesto za vratima.
Sita gosta teško je počastiti.
Donijela u ruci, odnijela u guzi.
U ovu kuću svako donese radost – jedni kada u nju uđu,
a drugi kad izađu.
Po gostima su neki ljudi kategorizirali i pijenje kave, pa tako prvu, kada gost tek dođe, zovu dočekušom, drugu razgovorušom, a treću sikterušom.
I kada ovo gore napisano sagledamo, čini nam se da se gosti ipak više shvaćaju kao tret i obaveza, nego kao razonoda. Zaključimo da nas većina više želi biti gost nego domaćin, mada to nije uvijek tako. Postoje ljudi koji uživaju ugošćavati druge. Oni svojim ponašanjem navedu i goste da uživaju u gostoprimstvu i tako bude svima lijepo, i gostima i domaćinima. Neki ulogu gosta odigraju tako dobro da je domaćinu žao što na kraju odlaze, ali gosti žure otići jer im je dosta glume.
I da kako, voljeli bismo da svi imaju smisao za humor i barem djelić iskonske radosti kao ova djevojka na fotografiji Alexa Alvareza. Znam da zabavu vrlo često ne povezujemo s gostujućim terenom, ali radostan je lijepo biti, pa i ako si silom prilika u gostima.
Lucijan Edenlandski, foto: Alex Alvarez
